četvrtak, 27. studenoga 2014.

Okružnica Kongregacije za bogoštovlje i HILP

Prije nekoliko mjeseci donio sam djelomični prijevod Okružnice tadašnjeg prefekta Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu kardinala Cañizaresa Llovere (u međuvremenu imenovan nadbiskupom Valencije, naslijedio ga kard. R. Sarah) o pružanju znaka mira tijekom sv. Mise. Članak sam zaključio riječima "Bit će zanimljivo vidjeti koliko će ovo pismo imati utjecaja na sv. Mise u Hrvatskoj". Izuzetno mi je drago da mogu najaviti novi broj liturgijsko-pastoralnog lista Živo vrelo (u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri HBK)  za 12. mjesec, koji kao svoju temu odabire upravo znak mira. Pod temom "Pričest i obred mira" list donosi cjeloviti prijevod Okružnice, te komentar urednika (fra Ante Crnčević, OFM) koji se bavi teološkom pozadinom samog znaka.
U brizi oko rasvjetljenja nekih nejasnoća i prevladavanja nekih zastranjenja u poimanju i obrednom oblikovanju pružanja mira Kongregacija za bogoštovlje uputila je svim Biskupskim konferencijama Okružnicu o obredu mira, koju u prijevodu donosimo u ovome broju našega lista. (Uvodna riječ, Živo vrelo 12/2014

Nadam se da će cjeloviti prijevod Okružnice potaknuti svećenike i laike da bolje prouče i shvate stvarni značaj pružanja i primanja znaka mira, kao i da izbjegnu loše pojave (u Okružnici su sve izrijekom pobrojane) koje se nažalost prečesto događaju pri pružanju mira.

Prilika je ovo da se osvrnem na sami list Živo vrelo, kao i na Institut koji ga izdaje. Institut je osnovan 1989. u skladu s koncilskom konstitucijom koja nalaže: »Vrlo je korisno da nadležna crkvena teritorijalna vlast... ustanovi liturgijsku komisiju..., a toj komisiji neka bude pri ruci, ako je moguće, neki institut liturgijskoga pastorala« (SC 44).
"Svrha je Instituta svestrano promicati liturgijski pastoral u duhu Konstitucije «Sacrosanctum Concilium» o liturgiji II. vatikanskoga sabora i ostalih dokumenata Svete Stolice o liturgiji te smjernica hrvatskih biskupa." (čl. 3.
Statuta). Koliko je uspješan sami procijenite.
Institut osim spomenutog lista, koji je vrlo koristan za svećenike, ali i za crkvene glazbenike i sve laike koji "aktivno" sudjeluju u sv. Misama u svojim župnim zajednicama, ima i svoju službenu web stranicu koja je također korisna i praktična; uz
dnevna čitanja, spomendane, boju liturgijskog ruha za pojedini dan i preporuke za pjevanje, donosi i gotovo cjelokupni sadržaj Živog vrela za trenutni mjesec, kao i arhivu u kojoj su dostupna brojna stara izdanja lista. Izuzetno je to korisno za sve nas koji se trudimo iz redovnog oblika Mise izbaciti svjetovne elemente i dati Euharistiji sjaj koji zaslužuje. Teško je to... Ali HILP nam tu pomaže, i to je, za mene, vrlo važno. Situacija s liturgijom u svijetu, kao i kod nas je takva kakva je, zato je svaki pokušaj za poboljšanjem liturgije u skladu s crkvenim propisima (čak i ako se nekima ne sviđaju) pohvalan. Zato rado preporučam svima da tu i tamo prolistaju Živo vrelo ili posjete internetske stranice spomenutog Instituta.

nedjelja, 9. studenoga 2014.

Crkva - hram

Kao djetetu, uvijek mi je bilo neobično, pa i smiješno, kada bi župnik nedjeljom čitao imena svetaca kojih se spominjemo u predstojećem tjednu. Uvijek bih se nasmijao na ime sv. Kuzme, ili sv. Perpetue i sv. Felicite. Nije mi bilo jasno, zašto moj župnik, u hrvatskoj župi, čita neobična imena meni nepoznatih ljudi, i zašto se njih uopće spominjemo. Kasnije, kako sam odrastao, shvatio sam što znači pojam "katolička", a tako sam shvatio i smisao spominjanja "stranih" svetaca. Crkva je katolička jer je sveopća, univerzalna, jer su ljudi iz svih plemena, naroda, puka i jezika, pozvani biti dijelom Mističnog Tijela Kristova i vjerodostojnim vjerskim životom zavrijediti vječni život s Gospodinom. Univerzalnost Crkve očituje se u vjernosti nasljedniku sv. Petra, Kristovom vikaru na zemlji.
Danas se spominjemo važnog događaja za Crkvu, posvete Lateranske bazilike. Na današnji dan, 9. studenog 327., posvećena je bazilika Svetog Spasitelja, sv. Ivana Krstitelja i sv. Ivana Apostola u Lateranu, "glava i majka svih crkvi grada i svijeta". Taj naziv nosi jer je ona katedrala rimskog biskupa, pape. Taj događaj važan je zato i jer je Lateranska bazilika prva crkva posvećena nakon što je kršćanstvo dobilo slobodu u Rimskom Carstvu. U njoj su vjernici, predvođeni papom, napokon mogli svjedočiti svoju vjeru bez straha od progona.
Lateranska bazilika

 
Crkva je Mistično Tijelo Kristovo, zajednica Njegovih vjernika, ali za vršenje obreda potrebne su joj građevine. Za Svetu Misnu Žrtvu, primanje svetih sakramenata, molitvu, i davanje hvale i slave Bogu, potrebne su nam građevine - crkve. Crkve same po sebi trebaju jasno dati do znanja da se radi Božjem domu, o hramu. Zato je Lateranska bazilika veličanstvena, bogato ukrašena, s predivnim pročeljem, brojnim oltarima i umjetničkim prikazima Kristovog života, Marije i svetaca. Takve bi trebale biti sve crkve. Ne iste u arhitektonskom ili umjetničkom smislu, nego jasni znak da se radi o Božjem hramu u kojem se Nebesa spajaju sa zemljom. Crkva nije nekakav portal koji vodi u drugu dimenziju, ali ona je zbog onoga što se u njoj događa - sveta Misa, i zbog Onoga koji u njoj prebiva, najljepše mjesto na svijetu. I tako se prema njoj trebamo odnositi. To znači da građevina mora biti izgrađena i održavana kao sveto mjesto, a ne kao puki izraz kreativnosti i suvremenosti nekog arhitekta. To znači da sve što se u njoj događa mora biti sveto, da svaki čin i ponašanje moraju biti u skladu sa svetošću toga mjesta, a ne u skladu s trenutnom modom. Zato se, na kraju krajeva, crkve i posvećuju, jer nakon posvete one nisu više bilo kakva zgrada, već posvećeno mjesto Božje prisutnosti.
prema crkvi se moramo odnositi kao prema svetom mjestu (Što je na lijevoj slici sveto?)

Ne smijemo zaboraviti i da smo mi sami hram Duha Svetoga, posvećeni krštenjem kako bismo, Božjom milošću, mogli postati svetima. Brigom za ovaj dvostruki hram, duhovni i materijalni, jasno ćemo izraziti svoju spremnost za služenje Gospodinu, i svoju želju da u zajedništvu svih svetih baštinimo vječni život.

Dragi prijatelji, današnja proslava slavi uvijek aktualni misterij: naime da Bog želi u svijetu izgraditi duhovni hram, zajednicu koja mu se klanja u duhu i istini (usp. Iv 4,23-24). Ali taj nam blagdan doziva u pamet također važnost materijalnih građevina, u kojima se zajednice okupljaju da slave i hvale Boga. Svaka zajednica stoga ima dužnost brižno čuvati vlastita duhovna zdanja, koja sačinjavaju dragocjenu vjersku i povijesnu baštinu. Zazovimo stoga zagovor Presvete Marije, da nam pomogne postati, poput Nje, "Božji dom", živi hram njegove ljubavi 
Benedikt XVI., Angelus 9.11.2008. [1]


Ažuriranje 10.11. - jedan čitatelj je upozorio da sam stavio sliku druge bazilike, tako da sam sada promijenio i stavio sliku iz osobne galerije umjesto s interneta